Ovogodišnja regata Sv.Nikola za samce i dvojce koju organizira JK Mornar startala je iz Komiže na otoku Visu u subotu 7. prosinca ujutro u 9:00, a prvi su u cilju bili već 14 sati kasnije.
Ove godine nije odjedrena kompletna ruta koja uključuje Palagružu, a razlog je najava vrlo jakog juga. Zbog toga organizatori određuju da se nakon Komiže jedri na zapad prema Svecu kojeg treba ostaviti desnim bokom i skoro pa istom rutom jedriti prema Pokonjem dolu ispred Hvara, pa oko punte Pelegrina i kroz Splitska vrata do Splita. Ukupna duljina rute je 75NM i taj podatak je unesen u Sušac open, sustav razvrstanja po kojem se vrši korekcija jedrenog vremena na ovoj regati.
U Komižu je stiglo 13 jedrilica od kojih je osam bilo u doublehanded kombinaciji, dok ih je pet bilo singlehanded.
Flota je bila dosta šarolika, ali po prvi put se okupilo čak šest dizajna koji su projektirani za ovakav tip regata. Među njima se sigurno ističu Akilaria RC2 - Crazy, Mini 650 - Troodon, Akilaria 950 - Farabut, Tip Top Class 950 - Manu Poki, te Sun Fast 3300 - Munjek RS. Uz njih su još dva domaća proizvoda tipa Reacher 780, te vječni favorit u realnom vremenu na svim regatama na kojima se pojavi, Enavigo 38R - Dubrovnik.
Ostatak flote nije baš toliko predviđen za shorthanded jedrenje, a u pitanju su Lutra 30 - Jena Q, M.A.T 1180 - Leeloo, Justin 10 - Malduk, Elan 450 - Adio pameti i Elan 45 - Maslina.
Unatoč predispozicijama i nešto težem rukovanju kad je u pitanju shorthanded jedrenje, Lutra 30 ipak je dojedrila do pobjede na regati nakon korekcije rezultata. Na njoj je jedrila najmlađa posada na regati, pa čak i jedina u mix kombinaciji - Petar Milun i Brigita Fernežir. Njih dvoje rutu su prejedrili za 15:19:11 i u cilj su stigli kao peta jedrilica u realnom vremenu.
Ciljnu ravninu prvi je presjekao dvojac Denis Vukas & Ivo Kvestić na jedrilici Dubrovnik i to za malo više od pola sata ispred Petra i Brigite:
Naš Sv.Nikola ove godine je u stvari započeo kad je Orca (Goran Martinović, op.a.) rekao da on ne može ići, te da Brigita i Aldo (Fernežir i Barčot, op.a.) imaju priliku ići, samo su se trebali dogovoriti tko od njih dvoje. Onda je Brigita odlučila da će ići sa mnom, a Aldo s Adio pameti.
Onda su krenuli planovi o pustim treninzima koje onda, naravno, nismo odradili, nego smo izašli probat kraćenje jedara po bonaci. I normalno, to nam je po 2 čvora vjetra išlo bez greške :)
Tu smo sve isprobali i vidjeli da sve funkcionira i da je brod spreman. Jedino smo još morali opremati brod po pravilima s WHF-ovima i lifeline-ovima koje nije imao i onda smo u četvrtak krenuli u transfer i to nam je u stvari bio jedini pravi trening. Od Splita do Komiže stalno nam je puhalo puhalo 15-20 čvorova bure.
Osim što smo tu zajedrili kako treba to je bila i prava prilika da Brigita pohvata što sve i kako radi na ovom brodu.
U četvrtak smo stigli u Komižu, u petak smo bili na misi i paljenju broda, još malo pripremili brod i onda je u subotu ujutro bio start.
Prognoza za subotu navečer i nedjelju ujutro bila je poprilično gadna. Tu smo se čak i malo prepali, jer nismo bili oduševljeni tim vjetrom. Međutim, organizatori su odlučili malo skratiti rutu, pa nas je to malo smirilo jer smo znali d ćemo onda do najavljenog juga sigurno već biti doma.
Start u subotu nije bio problematičan, ali čim smo stigli do Barjaka i vidjeli da do Sveca puše i preko 15 čvorova odlučujemo skratiti.
Do Sveca jedrimo prst laško i držimo se kao 5 - 6. brod.
Ni ja ni Brigita do tad snimo bili ni blizu Sveca i naravno, dolazimo pre blizu, na 200-300 metara i kako su s južne strane visoke klisure upadamo u bonacu. Bili smo mu najbliži i tu nas onda zaobilaze Munjek i Malduk.
U toj bonaci proveli smo par minuta. S druge strane ta pauza dala nam je vremena da razmislimo što ćemo dalje. Odlučili smo da ostanemo na kratu jer smo vidjeli da su se brodovi koji su izašli vani poprilično karinali i odlučujemo ići na sigurno jer nije problem maknuti krat ako bude potrebe.
Nakon što smo uspjeli okrenuti Svetac, ponovno uspijevamo uhvatiti Munjeka i Malduka i približit se Farabutu i Manu Pokiju.
Kako smo jedrili prst laško do Sveca očekivali smo da će nam i na povratku biti neki laški kurs, možda čak i mezzonava. Međutim sve do negdje pola Visa jedrili smo čistu orcu, sve dok nas ponovno nije uhvatila bonaca.
Tu odlučujemo s drifterom i raznim drugim idejama, ali nije nam bilo spasa, jer je vro brzo nastupila prava bonaca.
Ponovno tu situaciju koristimo da pažljivije vidimo što rade brodovi ispred nas... Dubrovnik i Crazy, koji su bili toliko ispred nas da ih nismo ni vidjeli.
S druge strane bonacu smo uspjeli iskoristiti u našu korist jer je Jena brza po bonaci, sve koji su bili u blizini smo poprilično dobro uhvatili, a jedino je Farabut ostao ispred nas. Inače, Farabut se izvukao na Stončici, izašao na čisti vjetar i tu se izvukao. Taj potez je bio pomalo radikalan, ali se uspio izvući i kasnije nam je bilo žao što nismo i mi to isto pokušali.
Na Paklenjake stižemo kad je već noć počela padati. Tu se s gennakerom spuštamo na Pokonji dol i cijelo vrijeme smo dosta blizu Leeloo, na nekih 300 - 400 metara, dok su nas Farabut i Manu Poki u to vrijeme ostavili bar nekoliko milja iza sebe.
Kad smo stigli na Pokonji dol upadamo u neke probleme s ingajima... braca nam je dva puta prošla ispod broda... tako da smo tu izgubili 15-20 minuta... okrenuli smo brod da se maknemo od kraja dok ne riješimo problem, a kasnije smo jedrili bar 5 minuta u orcu da se vratimo na Pokonji dol.
Ali na kraju se to pokazalo dobrim, jer smo ponovno vidjeli što se događa ispred nas.
Kroz Hvarski kanal jedrimo dok baš ispred Hvara ne upadamo u bonacu i sad tu situaciju koristimo da pojedemo nešto konkretno.
Brzo izlazimo iz bonace i uspijevamo doći subočice s Leeloo i Manu Pokijem.
Na punti Pelegrina ponovno upadamo u bonaca. Tamo Leeloo diže gennaker, a mi ostajemo na drifteru jer nam je gennaker bio u neredu... nismo znali što nam je točno s tim bracama...
I tako nastavljamo s drifterom, vjetar dolazi malo više s krme, pa se i to pokazuje dobrim raspletom jer nam vjetar okreće na bok i to nam onda super odgovara.
Od pola puta od Pelegrina do Vrata jedrimo s jugom koje sve više jača. Krenulo je s 3-4 čvora, pa je dizalo na 5-10 i u Vratima puše oko 15 i toliki vjetar nas drži sve do Splita.
Od Vrata smo jedrili bok na bok s Manu Pokijem, dok nas je Leeloo poprilično ostavila.
A zadnjih par minuta jedrimo po buri, tako da smo jedva uspjeli uhvatiti ulaz u luku. Naime, dok smo imali jugo spuštali smo se da što više uhvatimo Manu Poki, ali pred ulazom u luku taj lokalni burin nas je udario točno u provu.
Regata je bila stvarno brza, ali imali smo stvarno različite režime jedrenja... od punih jedara, kratova, gennakera, driftera, glisiranja i brzine 9... baš smo se dobro zabavili!
Za kraj moram spomenuti da je Brigiti ovo bila druga double handed regata. Par godina prije ovog Sv.Nikole jedrila je na Sušac 100x2.
Foto: Facebook regate
Sušac open izbacio je da je korigirano vrijeme jedrenja pobjedničkog dvojca bilo 13:49:53, dok je Dubrovniku izračunao 14:43:07.
Inače, odmah iza Dubrovnika, sa šest minuta razlike, u cilj ulazi i prvi solo jedriličar - Fabijan Roić na jedrilici Crazy. Jedan od rijetkih hrvatskih jedriličara koji je jedrio na jednoj od jedrilica IMOCA 60,odnosno vjerojatno jedini koji je s njom prejedrio Atlantik, unatoč drugom mjestu u realnom vremenu ovog puta nije uspio odnijeti pobjedu nakon korekcije.
Sušac open i uneseni parametri izbacili su da je korigiran bio sporiji od Dubrovnika za 7 sekundi, što ga je svrstalo na 8. mjesto u generalnom plasmanu, a najbrži samac bio je Marko de Micheli Vitturi koji je jedrio na Farabutu. On je po realnom vremenu u cilj ušao kao trećeplasiran, malo manje od deset minuta nakon Crazyja, a Sušac open smješta ga na drugo mjesto s otprilike 9 minuta zaostatka iza Jene Q:
Na startu je bilo interesantno jer je preko Komiške vale prebacivala tramuntana, pa je u jednom kraju vale puhalo s jedne strane, a na drugom kraju s druge. I nije bilo baš jednostavno za izvući se među prvima iz vale i uhvatiti pravi vjetar.
Meni osobno, iako mi je naprijed bio roll, bilo je izazovno raditi brze izmjene i uhvatiti neki dric i reful za ispaliti se i povezati se s nekim vjetrom da se može brzo izaći.
Tu sam malo zapeo, odbijao sam se kao ping pong loptica... vidim da jedni krenu, pa odem za njima, pa s druge strane krenu drugi, pa se vratim... ono kao u dućanu kad su dva reda pa krene jedna kasa pa se prebacuješ :)
Kad smo izašli zavozili smo put Sveca po petnaestak čvorova tramuntane. Plan mije bio da se tu držim malo niže i kad dođem blizu Sveca pretpostavljao sam da će otok malo povući, pa da će tamo ukrmiti i onda da budem bolje pozicioniran u odnosu na ove iznad.
Tako se i pokazalo i to je bio ključan trenutak kad sam prošao Darka na Manu Pokiju, koji mi je bio i glavni konkurent na kojeg sam bio najviše koncentriran jer imamo istu klasu brodova i obojica smo samci.
Tu kod Sveca bila su dva repiketa, bilo je i nešto rebatajica... ali mislim da sam tu preblizu prišao. Htio sam skratiti put, uhvatiti par metara, pa mislim da me Svetac malo usisao. Srećom nisam ostao bez vjetra, ali mislim da su vani imali jači pritisak.
Inače, ovu dionicu sam odradio s punim jedrima i punim tankovima. Prije izlaska iz Komiže pripremio sam to sve, zavozio prst laško da brod bude ravan da mogu što prije napuniti tankove i dok sam ih napunio već sam bio malo šoto i vozio sam od kursa.
Kad smo okrenuli Svetac tramuntana je već malo pala, bilo je nekih 9-10 čvorova.
Na pola puta između Sveca i Visa odlučio sam dignuti drifter... e da, na Svecu sam ispraznio tankove jer je pao vjetar. A kad sam dizao drifter odlučio sam opet napuniti tankove i usiliti brod. Međutim tu sam imao jedan ingaj s drifterom, loše mi se zarolao... ipak je bilo 15 čvorova, solo sam, pa sam pustio cijelu škotinu jer nema tko s druge strane dozirati...
Inače je sve ostalo na brodu radilo perfektno, od tankova, auto pilota, svih instrumenata, samo taj drifter, koji sam inače posudio od Darka jer trenutno nemam svoj...
Tu sam možda malo kasnio s tim drifterom, htio sam ga među prvima otvoriti. Ostali su u to vrijeme još vozili na flokove, a tu je moja prednost jer se s tankovima mogu usiliti, međutim tu sam izgubio dvadesetak minuta dok ga nisam odrolao, a s druge strane onda sam ga odrolao zajedno s ostalima, pa nisam previše izgubio.
Kako smo prolazili Vis i jedrili prema Pokonjem dolu dolazilo je više s krme i imao sam tranziciju s driftera na gennaker i skužio sam da ima nešto kurenta od tramuntane.
O čemu je riječ, približavao sam se Lee Loo i Crazyju i po instrumentima sam imao podatke po kojima bi trebao voziti dobro, međutim pritisak u jedrima mi nije bio dobar i shvatio sam da mi je kurenat u bok, a to kod 3-4 čvora puno znači. I onda sam pojalabandao i dobio kurenat u krmu i dobio bolji prividni vjetar... vozio sam oštru krmu. A i nevezano uz to, šoto prema Visu bilo je više vjetra... lijevo se vidjelo da blijedi, a desno je bila nešto šira parabola, ali s više vjetra.
U tom trenutku me odvuklo, ali s razmišljanjem da ako okrene na jugo prvi ga hvatam, a ako tramuntana malo pojača dat će mi s krme, napravim pojalabandu i opet imam oštri kut na Pokonji dol.
Jedino sam se bojao jugozapadnjaka s Visa koji je zapuhao u jednom momentu i da oni s njim ne dođu oštro, a ja inkrman.
U jednom trenutku mi je i došao taj jugozapad i pojalabandao sam u dric da naplatim to što sam do tad učinio. Međutim, nije bilo dovoljno snage i što sam im se više približavao to mi je kurenat stvarao više problema - smanjivao mi je pritisak u jedrima i onda sam okrenuo natrag i odvozio desnu parabolu do Pokonjeg dola.
S tim potezom sam stalno bio u jačem vjetru i na Pokonji dol stižem drugi, iza Dubrovnika. Tu sam dosta profitirao. Nisam siguran koliko sam bio iza Dubrovnika, jer realno gledajući ovo nije bio pravi off shore, već sprint regata i nisam mogao puno gledati okolo. Stalno sam morao nešto raditi... kad se jedri po 4-5 čvorova, ako je čvor razlike velika je razlika u prividnom vjetru i onda se stalno mora raditi i s jedrom i gennakerom bez obzira što vozi auto pilot. Kad bi uspio uzeti mobitel u ruke jedino bi gledao prognozu.
Milju nakon Pokonjeg dola imao sam burin s kraja. Tad sam skinuo gennaker i s flokom okrenuo Pokonji dol.
Tu je bila dilema hoću li ići vani, jer je vani bilo i do 10 čvorova tramuntane, a vidio sam da unutra Dubrovnik stoji i da nema baš nešto vjetra.
Onda gledam, ako odem vani trebam na 3-4 čvora voziti čistu krmu, a to nije baš dobro... i dobro da to nisam napravio jer je na kraju to ipak bila samo jedna kratka varijanta.
I tako sam odlučio ići unutra, na kraju krajeva kraće je, digao sam drifter, a i stigla je noć, treba se malo stabilizirat... pomalo okreće na jugo, pa će se trebat prebaciti na gennaker. Ali tu negdje na pola Paklenjaka još je pomalo i bonaca, pa dođe neki refulić od burina... malo s lijeva, malo s desna, a kako je mjesečna vidio sam raz uz obalu Hvara. Onda sam zavozio okomito na Hvar u taj raz, tu sam pojalabanda, spojio s vjetrom koji smo imali iz vani, iz 250° - zapadnjak i s tim vjetrom sam izašao iz Hvarskog kanala.
Kad sam okrenuo Pelegrin kut mi je bio da prvo vozim na Šoltu na lijeve uzde i pomalo mi okretalo na 220°- 200°- 180°... Uglavnom prema Vratima sam imao čistu krmu. Ali tu nisam još bio načisto da li da prebacim s driftera na gennaker, da li će okrenuti na jugo, hoću li nešto dobiti... ali u odnosu na ostale još sam se kretao. U stvari vozio sam sve do pola Vrata i to čistu krmu, 180° s tek povremenim refulima iz 160 - 150°. U tim trenucima vozio sam na Bol, tako da kad mi dođe jugo da me poja s drifterom.
A i tu sam povremeno kao udarao u zidove. Kao da je taj vjetar dolazio s krme, a ispred je bonaca. Tu bi ispadao, pa bi ponovno zaorcao, sačekao bi da dođe vjetar da krenem i po mom mišljenju tu me je Crazy i stigao. Tu je prošao preko mene i imao sam osjećaj ono kao kad auto prođe pored pa povuče vjetar za sobom. Tako je točno i on... donio je vjetar sa sobom, zapuhalo je jugo i samo je dizalo do Splita.
Međutim Crazy je 3 metra duži brod, uvjeti su konstantni... nisam više tu imao šanse protiv njega.
A ovi od iza čini mi se da su, kako je to jugo počelo dizati, bezbolnije prošli kanal između Hvara i Brača. Imao sam 3.5 milje prednosti ispred Jene Q, međutim kako je dizao vjetar i njima je rasla brzina i pomalo se moja prednost počela topiti.
Onda kasnije kad sam otvorio puntu Gomilice, puhalo je 14-15 čvorova, a na momente i 17. Tu sam vozio pune tankove i drifter, a brzine su bile oko 10 čvorova, pa i do 11.
I onda mi je pred Splitom zapuhalo dvadesetak čvorova i nije mi baš izgledalo pametno uletjeti po takvom vjetru solo s drifterom u luku, pogotovo što sam znao da imam problema s tim roll sistemom.
Da ne bi kasnije imao problema krenuo sam skidati drifter. Bio sam pod flokom s punim tankovima, normalno, da budem stabilan i gledam.. stojim šoraventan, brod ide na Sustipan.
Gledam što se događa, idem kacati, vjetar je iz 30°, burin od 4-5 čvorova. Mislim, svima je to kasnije puhalo, ali ja sam u tom trenutku skinuo drifter. Da je ranije zapuhala bura vjerojatno bi u cilj ušao s drifterom, pa bi možda imao malo manje gubitaka, ali ovako kad sad to gledam mislim da nisam previše izgubio.
Vjerojatno sam najviše izgubio što sam bio punih tankova, jer dok sam ih ispraznio trebale su mi dvije minute... teško je reći kad si sam u brodu. Vozio sam s 4-5 čvorova u orcu, a da sam bio praznih tankova vjerojatno bi vozio 5-6.
Foto: Facebook regate
Na radost organizatora posljednja jedrilica nije puno kasnila za najbržima. U cilj je ušla za oko 4 sata i 15 minuta nakon Dubrovnika, tako da su svi bili na sigurnom prije najavljenog olujnog juga, a točna vremena ulaska u cilj, kao i raspored po Sušac openu možete pronaći na ovom linku.
Također, devet jedrilica je napravilo korekciju jedrenih vremena i po THC-u, a njihove rezultate možete pronaći na ovom linku.
Naslovna foto: Facebook regate