Sada smo već stekli osjećaj za kormilo i ono što jedrilicom možemo napraviti uz pomoć jedara, krenimo na vježbanje čuvene i nezaobilazne manovre povratka po utopljenika i zaustavljanja broda jedrima u tzv. zaustavni položaj. O zaustavnom položaju već je bilo govora kad smo vježbali pristajanje uz obalu i dolazak na plutaču.
Da ovu manovru izvedemo ispravno i sigurno, potrebna su nam i malo prije spomenuta znanja o držanju smjera prema kompasu i kormilarenju jedrima. Osnovno je zapamtiti: dogodi li nam se ta nemila situacija, pravilan je postupak onaj u kojem se u svakom trenutku točno zna što koji član posade radi.

⇑ Na slici vidimo specijalizirano plovilo obalne straže koje vuče jedrilicu u havariji za vrijeme jake bure na regati Barcolana, 2005. godine. Zapamtite, tražite li pomoć na moru, vi ste još uvijek onaj koji odlučuje o vrsti pomoći - izbjegavajte tegalj i prilaženje neprikladnih i nevještih spasilačkih brodova. Često nakon loše izvedenih manovri, samo posada ostaje spašena. Dajte dite materi!

Kod akcije spašavanja čovjeka u moru, važno je da stalno vodimo računa o položaju utopljenika i ako je ikako moguće, da ga ne gubimo iz vida. Po utopljenika uvijek dolazimo iz smjera obratnog od smjera vjetra, tako da imamo dovoljno vremena za zaustavljanje broda. Spašavamo li utopljenika s manjeg ili srednjeg broda, postavljamo se tako da nam čovjek bude u privjetrini da nas vjetar ne bi bacio na nj. Ako smo na brodu većeg gaza i težine, možemo utopljenika postaviti u zavjetrini, gdje je zaštićen od vjetra i valova, ali - ponavljam - ovo je moguće samo jako velikom brodu koji se gotovo nimalo ne zanosi. Proceduru prilaženja prilagođavamo trenutnom slučaju i tipu broda na kojem se nalazimo, ali utopljenika moramo pokušati izvući odmah u prvom pokušaju. Zbog toga, izvodimo li manovru po olujnom moru i nismo potpuno sigurni da ćemo mu točno prići brodom, zaustavit ćemo se nešto dalje od utopljenika te ćemo po njega poslati najspremnijeg člana posade kojeg, naravno, prethodno privezujemo konopom i opremamo sigurnosnim pojasom. U manovri na olujnom moru služimo se kombinacijom motora i glavnog jedra, kako je 1998. godine na regati Renault Business Cupa noću po olujnoj buri posada jedrilice Munjek u drugom pokušaju iz mora spasila člana posade jedrilice Hvar.
Pogotovo u slučaju noćnog spašavanja, pokazalo se jako važnim dobro označavanje utopljenika bakljom, raketom, plutajućim svjetlom na motki, pojasom za bacanje i sl. I o tome nam govori već spomenuti slučaj. Posada Munjeka je, naime, sasvim slučajno naišla na utopljenika, ali da nisu prošli tik uza nj, vjerojatno mu po mrkloj noći ne bi bilo spasa.

⇑ Vožnja motorom ravno u velike valove daleko je opasnije nego jedrenje po istim. Skratite jedra i jedrite! To smo vas naučili.

Spašavanje jedrima

Postupak spašavanja čovjeka u moru jedrilicom tekao bi ovako:

• Kormilar naređuje jednom članu posade da ostavi sve dužnosti na brodu i da samo drži utopljenika na oku.
• Drugi član posade istovremeno baca utopljeniku plutajući po-jas sa svjetlom.
• Jedrilicu okrećemo u bočni smjer na vjetar i pripremamo posadu na manovru kruženja ili letanja, ovisno o snazi vjetra. 
• Nakon manovre, vraćamo se bočnim vjetrom točno u protukursu na položaj utopljenika.
• Na udaljenosti 4 do 5 dužina broda od utopljenika, otpadamo dvije dužine (zaustavni put) u smjeru niz vjetar od položaja utopljenika, a radi lakšeg prihvaćanja slijedi i komanda: “Otpusti flok neka trese!”
• Kad se pramcem približimo na dvije dužine niz vjetar od utopljenika, naglo prihvaćamo pramcem u vjetar (prema utopljeniku) i brod se lagano zaustavlja dok jedra tresu.
• Prije nego se brod potpuno zaustavi, dok kormilo još sluša, okrećemo pramac od utopljenika i, pazeći da ga ne udarimo, postavljamo privjetrinski bok uz njega. U ovom trenutku važno je da je brod potpuno zaustavljen, bilo potpunim otpuštanjem jedara, bilo postavljanjem jedara u zaustavni položaj.
• Utopljenika hvatamo i izvlačimo preko krme. Ako je povrijeđen, možemo ga izvući uz pomoć letnog jedra i podigača.

S obzirom na to da se utopljenika najčešće spašava iz nemirnog mora, potrebno ga je na bilo koji način brzo izvući na palubu, polagano utopliti (bez alkoholnih napitaka) kako bi se oporavio od šoka i pothlađenosti (hipotermije).

⇑ Ilustracija manovre jedrilicom tijekom postupka spašavanja čovjeka u moru. Prilikom pada čovjeka u more, okrećemo odmah u smjer bočno na vjetar da bismo kasnije u protukursu najlakše pronašli utopljenika. Kod manjih jedrilica važno je utopljenika izvlačiti preko privjetrinske strane, da ga jedrilica u svom zanošenju ne bi pregazila.

Zatezanje

Osobni primjeri često najslikovitije objašnjavaju neugodne situacije koje vam se mogu dogoditi na moru. Jedan takav primjer koji zasigurno nikada neću zaboraviti, zbio se prije nekoliko godina tijekom uobičajenog transfera u pomalo neuobičajeno vrijeme božićnih blagdana. Moj partner i ja nalazili smo se na jugu Italije i prebacivali smo prodanu čarter jedrilicu novom kupcu u Siracuzu, na Siciliju. S obzirom da su bila samo dva dana do Božića kojeg nismo željeli provesti na moru, požurili smo, bez obzira na prognozu i sjeverozapadni vjetar u pojačanju, stići do željenog cilja.
Tamo negdje pred Mesinskim tjesnacem, pod samim prstima Talijanske čizme, vjetar je pojačao do olujne snage, a valovi, vjerojatno izazvani i strujom iz prolaza, narasli su u trenu u prave morske zidove. Onako naivno zatečeni na čarter jedrilici s kraćom kobilicom i kormilom,
počeli smo bježati niz valove. Vrlo brzo zabijajući se velikom brzinom u val ispred sebe (i to potpuno bez jedrilja) jedrilica bi se okrenula bokom na sljedeći val koji bi je prevrnuo i ostavio nekoliko trenutaka jarbolom na moru. S obzirom da se radilo o jedanaest metarskoj jedrilici od približno šest tona, lice moga partnera govorilo je u kakvoj se situaciji tog zimskog dana zapravo nalazimo. Bili smo sigurni da pri ovakvim brzinama niz ogromni val jedrilicu ne možemo kontrolirati te smo se dosjetili kočenja ili kako stari pomorci kažu, tehnike zatezanja. Otvorivši kabinu između dva vala i naplavljenog kokpita, moj kolega je onako polupanično ustvrdio da jedrilica u svojoj opremi ne posjeduje zatezno sidro. Nakon kraće diskusije, dosjetili smo se da ako zatezno sidro poput malog padobrana i nemamo, imamo obično rezervno sidro. Vjerovali ili ne, bacili smo ga po krmi na udaljenosti od nekakvih 30 m lanca i još toliko konopa i brod je postao nešto sporiji i upravljiviji. Vidjevši da pomaže, ohrabrili smo se, izvadili rezervnu bateriju (bila nam je prva pri ruci) i brodski bujol, privezali ih za najduži konop na brodu i također bacili po krmi. Efekt je bio bolji nego što smo očekivali: brod se donekle smirio i mi smo izdržali nekoliko najgorih sati nevremena lagano zatežući prema Africi. U popodnevnim satima kad je vjetar malo popustio na pristojnih četrdesetak čvorova, otvorili smo i malo maramice od roll floka i zavezli prema Augusti, najbližoj sigurnoj luci na Siciliji.
Ne trebamo vam govoriti da smo se u kasnim noćnim satima vezali na bok guardie finance, a da su nas financijeri ponudili posebnom grapom za preživljavanje. Sutradan smo doznali da su u silovitom vremenu nešto sjevernije od nas nastradali ribari na brodu koji se potopio na valovima.
Poučak za nastavak putovanja je bio odlazak u najbliži nautički dućan i kupnja zateznog sidra s pripadajućim konopom.
Ne zaboravite: kod zatezanja (usporavanja brzine broda) u bježanju niz valove, važna je dužina konopa zateznog sidra koja mora biti najmanje dvije dužine valova. Sidro se kod motornih brodova ili brodova koji imaju sigurniji i veći pramac, može zavezati i na pramcu i zatezati čak vožnjom krmom. Upravo na ovakav način jedriličari na manjim jedrilicama na otvorenom moru skriveni u kabinama preživljavali su i najgore oluje.

Zaustavni položaj

Za kraj ovih manovri pod jedrima, ostao nam je položaj u kojem jedrilicu držimo u gotovo apsolutnom mirovanju, valjanja gotovo da i nema, brod se jedva kreće kroz vodu, jedra ne tresu, a mi imamo vremena podići utopljenika iz mora, izvaditi sidro i slično.
Zaustavni ili zatezni položaj postižemo tako da naglo prihvatimo s malo brzine do gotovo sasvim oštro u vjetar, nategnemo jedro i prebacimo flok u privjetrinsku stranu. Jedrilica se ubrzo potpuno smiruje, a otklonom kormila u zavjetrinu (ruda kormila) i pritegnutošću floka na privjetrinskoj strani, održavamo se u ovom položaju. Na ovakav način smirujemo i gotovo potpuno zaustavljamo jedrilicu te dobivamo potrebno vrijeme za neke druge poslove ili možda pripremu neke manovre.
Da bismo izašli iz ovog položaja i ponovo zajedrili, prebacimo flok na zavjetrinsku stranu, dodatno pritegnemo glavno jedro, postavimo kormilo u sredinu i - jedrilica polako opet hvata brzinu.

⇑ Zaustavni položaj bit će od pomoći kad god treba umiriti i zaustaviti jedrilicu. Vrlo često imao sam prilike uživati u vještini olimpijskih jedriličara klase 470 koji su između starta dvaju plovova priređivali prave gozbe u svojim malim jedrilicama uz pomoć zaustavnog položaja.

iz knjige "Jedrenje - mornarske vještine" Emila Tomaševića

Knjige nema u slobodnoj prodaji, ali je dostupna svim polaznicima Ultra škole jedrenja